Mart 28, 2008, 22:31

Zov

Tera me nešto

među krošnje stabala,

među nikad neomeđeno,

vedrim mislima optočeno,

pesmom kosača pokošeno,

svežinom sena namirisano.

Tera me nešto

među jabukovce

gde spokoj stanuje

i mir duše spava,

među beskraj svetova

na krilima vetrova

gde počinje san,

a nestaje java.

Posted by kacica | Permalink | Komentari (8) | Trekbekovi (0) | Generalna
Comments

"na krilima vetrova
gde počinje san,
a nestaje java."
veoma recito i nadahnuto. jako mi se dopada.
pozdrav.

Autor: hyperblogger | Mart 28, 2008, 22:45

pesma je prelepa.
jako mi se dopala.
smisao je dobar, jak, upecatljiv...
svakog od nas ponekad ponesto 'tera' tamo 'gde počinje san,

a nestaje java'.

veliki pozdrav za kacicu!!!

Autor: rasha | Mart 28, 2008, 23:09

i meni se pesma dopala ... lepo
dobrodošla !

Autor: vladica | Mart 28, 2008, 23:28

O, da i mene tera u nikad ne omedjeno! Lepo je ovo napisano!

Autor: pinokio | Mart 29, 2008, 11:31

Dobrodošla, lepo si počela, nastavi, ovde ćeš biti rado čitana!

Autor: sanjarenja56 | Mart 29, 2008, 19:28

Nesto me tera da ovo citam.Lepo.Dobrodoslica i sa moje strane!

Autor: siljka | Mart 29, 2008, 20:29

Hvala svima na dobrodoslici i lepim recima.

Autor: kacica | Mart 29, 2008, 22:23

Pesma nije nikakva, imaš zadatak da u naredna tri meseca dolaziš ovde svaki dan i da pišeš! :)) Pozdrav iz ravnice

Autor: Baladašević | Mart 29, 2008, 22:36
Dodaj komentar





Zapamti me